Intervju sa Oliverom Šipkom

1. Šta za Vas predstavlja sloboda?

Priroda, misao, duševni i duhovni mir, ljubav, mašta… Slobodu doživljavam na svoj način. Slobodan si ako ti je misao slobodna. Danas gotovo niko od nas nije slobodan, jer zavisimo od interneta, telefona, posla, sve nešto trebalo bi da uradimo, jer zavisimo od toga ili zavise od tebe (porodica, životinje...), nekako smo u mašini društva, robovi sistema... to je sve more izobilja i propasti, a mi plutamo na/u tom ili se ugušimo. Moja sloboda je poljana umjetnosti. Volim da „odlutam“, posmatram i razmišljam.

2. Šta za Vas predstavlja boravak između realnog i mašte?

To je sloboda 🙂 To je prostor umjetnosti gdje rješavam svoje nedoumice, smirujem strasti i ushićenja. Prostor gdje sumiram doživljeno, posmatrano, usvojeno, naučeno tj. rad u ateljeu. Klešem ideje. Ponekada zna biti mučno, ali kada se iznjedri rad od kojeg vam srce zaigra, stomak reaguje, e znate da ste uradili pravu stvar.

3. Šta za Vas predstavlja stvaranje?

Oslobađanje. Sreća. Muka. Traženje.

4. Koje su faze Vašeg grafičkog stvaralaštva? Kako se rađa ideja?

To je kompleksno. Ideju ne tražim, nego me pronađe. Često boravim u prirodi. Posmatram površine tla, oblike, boje, teksture... Te ,,prizore” koje vidim su u stvari sve nagovještaji za grafiku. Uglavnom prizori koji mi izazovu pažnju, koji imaju gotovu kompoziciju, nose sa sobom priču, dugo posmatram, fotografišem, u ateljeu pravim skice, slikam, pa tek nakon tih svih faza dolazim do grafike.

5. O čemu sve maštate? Na koje sve načine transponujete izmaštano u realnost ili realnost transponujete u maštu?

U životu: Maštam o tom da imam čarobni štapić. Maštam da na ovom svijetu nema ljudske pohlepe, gluposti i nemorala. Maštam o tom da ljudi imaju dovoljno dobrote za sebe i za druge, da šire ljubav, iskrenost, da lepršaju od unutrašnjeg zadovoljstva dok koračaju. U umjetnosti: često se pitam, da li su moje apstrakcije mašta ili realnost. Ako posmatrate ogramnu količinu vode (more, okean, rijeka) i na površini vode pluta list. Sloboda.

6. Da li postoji umetnički medij u kojem se niste oprobali, a koji bi bolje preneo još neke Vaše ideje? U kojim umetničkim medijima ste se oprobali?

Probala sam baš dosta različitih medija dok sam studirala, ali to je kratko trajalo da bih mogla da shvatim da li se pronalazim, jer za sve treba vještina i rutina. Takođe dosta medija nisam, jer za to nemam uslove. Zadovoljna sam za sada koliko sam postigla i zadovoljna sam da još uvijek mi nije “dosadila” umjetnost, ako ono što stvaram može da se nazove tako. Volim da istražujem i da ispitujem do kojih granica da radim tradicionalnu grafiku. Radim to drugacije. Želim da grafika ima mnogo boje, da bude sočna, a jednostavna, da bude “jestiva”.

7. Koliko radova postižete da ostvarite, koliko probnih radova napravite isprobavajući ideju, a sa koliko konkurišete? –ne razumijem?!

Uh, to je dosta naporan posao, ali nekako kada “mi klikne”, nacrtam zamišljeno, odredim boje i valere. Zatim ispitujem kakve bi ploče(tehnika) bile dobre za preklop, da li i kako da dobijem teksturu. Volim sočnu boju, takođe volim zvučnost, a sve to nekako da bude minimalno i skladno. Obično sam radila tiraž od 10 otisaka većih formata, ali sam shvatila da je to zaista malo, ako želite da izlažete. Male formate (do A4) radim tiraž od 50 grafičkih listova, da bi cijena bila pristupačnija.

8. Kao neko ko se bavi mladim umovima i pomaganjem da pronađu sopstvene životne puteve, možete li da nam predstavite Vašu metodologiju likovnih umetnosti?

Mladi ljudi koji vole umjetnost su sjajni, vrijedni i spremni za rad. Oni mi daju snagu i smisao mog posla. Naravno da ima dosta učenika koji ne vole likovnu kulturu. Sa njima dosta razgovaram i nastojim dati primjere koji će ih motivisati na rad. Zaista oni traže dosta energije, ali na kraju kada urade odličan praktičan rad, često kažu da „ne zaju kako im se to desilo“. Kod nas često sputava okolina, jer roditelji ne znaju zašto njihova djeca uče likovnu kulturu, ne samo u osnovnoj nego i u srednjoj školi. Likovno se smatra najčešće od strane kolega i roditelja učenika kao predmet da se potkusuruju drugi predmeti na kraju školske godine. Podrazumjeva se da dijete ima odličnu ocjenu. Pokušala sam u svom radu da to kod djece promjenim, da oni budu ti koji će naučiti roditelje... Najčešće učenicima pričam razne šale na času, ali kroz te šale im kažem šta ne bi trebalo da rade, kako ne bi trebalo da se ponašaju, šta treba da poštuju... pa malo po malo oni to nesvjesno prihvate i tako da nemam problema u nastavi.

9. Kako podstičete umetničko izražavanje kod mladih? Na koji način podstičete njihovu kreativnost?

Danas su mladi ljudi dosta šturi u maštanju, izrazu, logici, motorici, dijalogu, a u odnosu na prije 10 godina. Razlikuju se generacije. Mada, kreativni su virtuelno.,

10. Na koji način rad sa mladima utiče na Vaše stvaralaštvo?

Djeca traže dosta energije. Nekada sebe zamišljam kao da sam drvo koje svako brsti  Iskrena da budem, svake godine mi je teže raditi u smislu zalaganja. Učenici su nezainteresovani i potrebno je mnogo energije da bi ih animirala, ali kada započnu da rade, traže dosta sugestija i savjeta.

11. Mnogi Vaši učenici nagrađivani su više puta. Šta preporučujete učenicima sa kojima radite?

Ako radimo radove za takmičenje na određenu temu po konkursu, biram učenike koji se sami prijave i imaju želju da učestvuju. Nakon toga imamo razgovor o toj temi da bi oni stvorili širu sliku. Prvi zadatak je da razmišljaju o temi i da pokušaju osmisliti budući rad. Sljedeći korak je da rade u onoj tehnici kojom najbolje vladju i u kojoj se osjećaju komotno dok rade.

12. Ko je Vaša inspiracija iz najmlađih umetničkih dana?

Obožavala sam gledati brata Dejana Mijatovića, koji je stariji od mene tri godine, a koji je crtao savršeno od osnone škole. Meni je to tako bilo čarobno i nisam umjela tako da crtam. Trudila sam se i crtala, ali me je zaista bilo stamota pokazati šta sam nacrtala, kad on tako crta. On je naravno završio Akademiju umjetnosti (Grafika) i radi na projektima za crtane filmove… Od same osnovne škole odrastala sam u ratu… čitali smo stripove i crtali stripove. Obožavala sam francuski strip Iznogud. Kreirao ga je dvojac, scenarista Rene Goscinny i crtač Jean Tabary. Bio mi je mnogo zanimljiv I smiješan iako nisam znala baš da čitam. Znali smo da postoji crtani film, ali kako nismo imali elekrične enrgije, jer je bila redukcija i dolazilaje tek na sat-dva, bili smo primorani da čitamo 🙂

13. Dok ste studirali, ko je bio Vaš duhovni „guru“? U čijim radovima ste se pronalazili, dok niste pronašli lični rukopis?

Jao, kada se sjetim kako je bilo, mnogo je smiješno, djetinjasto, hirovito i pomalo me sramota dok pišem… Voljela sam i volim Rembranta, Hansa Holbajna mlađeg, Jan van Ajka… U svojim počecima na Akademiji, smatrala sam da onaj ko ne zna da crta klasično akademski, taj pribjegava apstrahovanju ili potpunoj apstrakciji… Kako je vijeme odmicalo došla je i treća godina studija, gdje smo mogli da biramo profesore… Odabrala sam redovnog profesora Branka Miljuša, koji je sarađivao sa profesorom Nenadom Zeljićem (Miljušev asistent tada, a sada redovni profesor). Miljuš me pustio da radim ono što želim neka dva mjeseca treće godine. Taj period me promatrao i izučavao moje čulnosti i nedostatke. Onda je jedno jutro došao i zatražio da za iduću vježbu uradim skice potpune apstrakcije u boji. U mojoj glavi se desio lom, krah, poraz… Nekoliko dana nisam dolazila na Akademiju. Nisam umela da uradim crteže, slike, te me je bilo sramota doći pred profesora i lagati ovo ili ono što nisam donijela…ali svakako sam lagala da sam bolesna… Tada sam bila student demostartor, te je bilo čudno da nisam u klasi. Proučavala sam taj svijet apstrakcije, pokušala shvatiti i povezati pravce, razvoj. Za par dana pročitala sam nekoliko monografija i ništa shvatala nisam, To je bio svijet daleko od mog. Odlučila sam da simoliku boje i znakova iz ranohrišćanske umjetnosti prenesem na papir. Uspjela sam jedva 4 slike na lepenci uraditi 20*20cm. Pojavila sam se na fakultetu… Stavila sam ispred profesora 4 rada, uslijedili su blagi osmijesi, pa onda graohot i njihovo plakanje… ali i moje. Ne od smijeha. Za mene je to bilo rušenje jednog sistema u mojoj glavi. Hvala im za to! Evo danas radim apstrakciju, volim minimalizam, jednostavne oblike, asocijacije, duhovitost u radu, pojednostavljenost, harmoničnost… sve ono što tada nisam mogla da svarim i shvatim da je apstrakcija viši nivo u svakom obliku. Danas poštjem i volim mnoge Pol Kleea, Lujđi del Sala, Rotka, Volsa, Van Goga, Matisa, Nedeljka Gvozdenovića, vizantijske freske…

14. Ko je Vaša inspiracija danas? O kome/čemu razmišljate?

Inspiracija i nadahnuće… nekako i dalje su to slike koje u sebi imaju senzualnost, likovnost, liriku, maštu, duhovitost, jednostavnost, harmoniju, jednostavno dobar rad. Ima ONO NEŠTO što čini umjetnost. Nije bitno koji pravac i koji vijek. Divim se Rembrantu, Rjepinu, Holbajnu, Kleu, Gvozdenoviću, Milanu Staševiću, Mara J. Lukić, Ljubica Cuca Sokić i dalje se divim djelima svojih profesora.

15. Od kog doba možete da kažete da ste pronašli lični rukopis? Kako je do toga došlo?

U trećoj godini studija (2007/08.) zahvaljujući profesorima, počela sam da istražjem u drugim tehnikama, temama tj. počela sam da lutam i opirem se od akademskog realizma. Tada me interesovala „estetika o ružnom“. Stvarala sam bijele slike na drvenoj podlozi. Koristila sam 4 različite bijele boje. Sve su bijele, a drugačije. Fasciniralo me. Dodavala sam šelak, vosak i rdju. To je početak mog zrelijeg umjetničkog stvaralaštva. Koristila sam se manirom grafičkog grebanja i slikanja na drvenoj podlozi. Dvije godine sam radila „bijele“ slike i istraživala „papirnu podlogu“ za grafiku, te sam došla do željenog recikliranog pamučnog papira.

16. Možete li da nam sami opišete Vaš stvaralački put?

Na nasoj banjalučkoj Akademiji, Grafički kolektiv studentima su predstavljali kao drugu kuću, kao nešto sto se čuva, voli i poštuje. Profesor Nenad Zeljić je zaista zaslužan za izlaganje u GK nas studenata pa i umjetnika. Svesrdno je i bez rezerve uvijek bodrio studente i podsticao da izlažu tamo. Nosio je bez imalo nevoljnosti grafike po konkursu i tiraže i vraćao nazad. Na tom su mu studenti mnogo zahvalni. Nekako je uspostavio vezu i dobru saradnju. Pri put sam izložila grafike upravo u toj Galeriji na Majskoj izložbi 2008. godine. Bila sam presrećna, kao da sam Oskara dobila. Sjećam se, radila sam akvatintu u boji sa bakropisom „Svjetlost i sijenka u noći“. Bilo je mučno raditi tu grafiku, ali sam izvela do kraja svoju zamisao, mada se profesorima nije „dopao“ rad, zbog viška elemenata. Voljela sam da docrtam mnogo detalja mimo skice i naravno pretjerivala sam u tom, ali to tek sada shvatam . To je bila prva kolektivna izložba grafike, a slike sam izložila 2006. godine u Šapcu. Nakon zavrsetka osnovnih studija slala sam grafike na moge konkurse sirom Evrope, a kasnije na sve kontinente.

17. Koje slike iz istorije umetnosti su Vas navodile na razmišljanja? Koji filmovi? Skulpture? O čemu ste razmišljali?

Egon Šile - slike malih gradova su me oduševljavale, a pogotove one u kojima su predstavljeni samo crepovi ili dijelovi krovova i slike npr. “Majka sa dva djeteta” i portreti njegove žene sa neobičnom materijalizacijom haljina. Paul Kle- prelijeple bojene povrsine sa tananim crtežima. Aleksandar Kalder- mobili u prostoru u me oduševljavali. Rembrant- njegovi crteži su mi baš inspirativni. Slike su mi potpune u likovnom smislu. Naučila sam mnogo od njih posmatrajući. Volim filmove Andreja A. Tarkovskog, kao što je Andrej Rubljov, Ivanovo detinjstvo, Žrtvovanje, film Stivena Spilberga “Šindlerova lista”, zatim film Entoni Mingela Engleski pacijent, pa film Posle obecanja i film Toma Tikvera “Parfem”. Ovo su neki od filmova koje uvijek rado pogledam. Fenomenalni su mi kadrovi filma “Mrtav i beo”. Skulpture su mi posebna draž. Volim jednostavne skulpture, a koje mnogo govore. Uvijek me oduševljavao rad i entuzijazam vajara Miodraga Živkovica (koji je prošle godine preminuo). Ogist Roden mi je zaista feomenalan skulptor, ali npr. Konstantin Brankuši mi je omiljen, takođe su mi inspirativni Dušan Đamonja, Sreten Stojanović, Ivan Mištrović i mnogi drugi. Sada volim da se na jednostavan način kaže nešto veliko, duhovito i lijepo u umjetničkom smislu.

18. Koja je Vaša omiljena knjiga? Koju knjigu trenutno čitate? Šta bi preporučili najboljem prijatelju da pročita u životu?

Knjiga koju trenutno čitam je Borislav Mihajlović Mihiz, “Autobiografijja o drugima” i rado je preporučujem, odlična je. Preporučujem zbirku pripovjedaka “Ženske priče” Ive Andrića, a najljpša među njima je “Anikina vremena”, jer me je ta pripovjetka baš navela na razmišljanje. Inače Andrića volim od srednje škole da čitam, jer ima tu dugu čarobnu rečenicu. Uvijek se vraćam pjesnicima kao što su Jesenjin i Desanka Maksimović. Takođe već duže vrijeme iščitavam knjigu “Moda”, Vulkan izdavaštvo, Beograd (2015.) i rado je svima preporučujem. Zaista ima mnoštvo korisnih informacija o svim vidovima umjetnosti, a i fenomenalnih ilustrativnih prikaza od praistorije pa do danas, te pokriva obiljem informacija sa svih kontinenata. Ja sam očarana ovom knjigom. Od “lakše” literature koja me oduševila je Luj de Bernijer “Ptice bez krila”, Haruki Murakami “Južno od granice, zapadno od sunca”, Irving Stoun “Žudnja za životom” i mnoge druge.

19. Govorimo o balansu u životu. Koja je Vaša filozofija srećnog, izbalansiranog života?

Radi ono šta voliš, čini ono šta ti je drago, ali ništa da bi narušio tuđi mir. Živiš i skladu sa mogućnostima i prihvatiš svoj život i prosto se zaljubiš u njega . Voliš ljude i činiš im dobro, sigurno će i tebi biti dobro i lijepo. Lijepo je imati i voljeti svoju porodicu, s tim ti je živt lak.

20. Kakav je Vaš stav o društvenim mrežama kao mediju za promociju umetničkog stvaralaštva?

Društvene mreže su otvoren servis za odlaganje, razmjenu i prikupljannje informacija, a samim tim “otvoren prozor” za reklamu i vidljivost od strane drugih. Naravno treba imati mnogo vremena da bi posvetio promociji svog rada. Ja nekako nemam vremena za to, ali imam FB profil, sajt i mejl koji povremeno provjeravam. Vjerovatno da mi je više stalo do toga, pronašla bih vremena kao i zas sve drugo.

21. Kakve su prilike za grafičare u Banjaluci danas?

Pa na ovo pitanje mi je jako mučno odgovarati. Najiskreniji odgovor bi bio NEMA JE. Mladi ljudi u zadnje vrijeme nešto pokušavaju uraditi i ostvariti, ali je zaista teško. Imamo jednu Galeriju PLUS koja je pri Muzeju savremene umjetnosti RS i tu možemo da izložimo i prodajemo radove. Za izlaganje imamo lijepe izložbene salone Kulturnog centra Banskog dvora na dve lokacije i Muzej savremene umjetnosti RS. Na žalost kod nas ne postoje konkursi za samostalno izlaganje. Sve je na odluci-dogovoru kustosa ili direktora ustanove. Grafika je može se reći još uvijek nepoznanica u našem gradu. Mali broj ljudi zna kakva su to umjetnost. Zaista mi je teško bilo šta reći na ovu temu.

22. Kako je korona uticala na umetničku i izlagačku situaciju u Banjaluci?

Kod nas je kulturna scena neuporediva sa npr. Beogradom. Ustanove rade ali u smanjenom obimu u smislu kulturnih dešavanja.

23. Kakvo je stanje u obrazovanju u Banjaluci danas? Šta biste Vi poboljšali da imate mogućnosti?

Na ovo pitanje nemam adekvatan odgovor, jer nisam razmišljala konkretno o tom. Definitivno kolege nisu zadovoljne sa NPP, a ni sredstvima za rad. Što se tiče nastave iz LK, promijenila bih prvo udzbenike, NPP je isti decenijama (sa neznatnm korekcijama) i obiman, a broj časova likovne kulture smanjen upola u odnosu na prije 20-ak godina. Loši su uslovi za rad, jer nemamo kabineta za likovnu kulturu.. Nekako je kultura na margini konstantno.

24. Možete li da nam kažete nešto o Vašim danima studiranja na Akademiji u Banjaluci? Kakva su Vam sećanja na taj period

Onaj dan kada sam upisala Akademiju, je bio jedan od najradosnijih dana u mom životu, nekako prekretnica. Dvoumila sam se šta upisati, jer sam završila Ekonomsku školu. Ekonomija mi je bila dosadna, previše šablonska. Nisam se pronalazila. Voljela sam matematiku, ali se nisam proslavila u srednjoj školi sa njom, tako da sam odustala, druga opcija je bila psihologila ili biologija, ali je umjetnost pobijedila.

25. Kakva su Vam sećanja na Vašu prvu samostalnu izložbu?

Izložba je bila 2008. godine. Izložila sam slike i crteže. Tada sam slikala bijelim bojama. Bile su varjacije bijelih površina i različitosti u smislu bijelih pigmenata. Koristila sam pčelinji vosak i šelak. Podloge su uglavnom bile drvene. Manje sam radila na platnima. Otkrila sam novu dimenziju posmatranja. Tako je čarobno to što sam otkrila i osjetila minimalne razlike, liriku, sve je bilo jednostavno i taktilno. Posmatrati dubinu bijelih površina. Sjećam se dam sam radila seriju fotografija sniježnih povrsina… kada snijeg bijelinom prekrije sve, pa tek u akcentima se naziru boje ispod, tragovi u snjijegu životinja, stope ljudi i sl. Takođe sam radila crteže i slike, sjenki na površinama tj. varjacije svjetla. Zaista sam bila ushićena i imala sam bojazan kako će publika i profesori da reaguju...

26. Kada i zbog čega ste odlučili da pravite svoj papir?

Volim da istražujem. Prvo sam pokušala da napravim crni tuš, pa crnu grafičku boju od čađi, voštane i uljane pastele… Trapava su bila iskustva, ali nakon dosta pokušaja i izučavanja, uspjela sam. Papir sam vidjela kako se pravi na FLU u štampariji. Dolazila sam da od Dragana Cohe naučim litografiju, pa je tu bila jedna profesorica koja je pravila papir (nije više među nama). Posmatrala sam i shvatila tehniku. Ostalo je bilo na meni kako da istražim, izučim i na koji način da pravim. Svidjela mi se tekstura. Mogućnost varjacija upijanja boje. Slojevi boje su bili veliki-pastuozni i mene su grafike podsjećale na slike, pa i objekte u prostoru.

27. Da li ste svesni da ljubitelje Vašeg rada mnogo privlači sam papir koji stvarate?

Pa da. I mene privlači . Nekako baš osjećam emociju dok ga pravim. Sve skice (crteži i sike) su prilagođeni tom papiru. Grafike su jednostavne. Sam po sebi papir je likovan. Lijepa je tekstura i prirodnost. Deset godina istraživanja je bilo potrebno dok dođem do ovog kvaliteta papira kojeg sada pravim. Zaista volim i uživam dok radim. Volim taj iskorak u grafici i štampi. Nije baš u skladu sa akademskom grafikom, ali to mi je i bio cilj, da grafika bude konkurencija slici.

28. Sada kada ste već mnogo puta nagrađeni i Vaš rad prepoznat kao vredan, značajan, šta dalje želite da postignete?

Nagradadu doživljavam kao podršku kolega i publike. Prosto da neko kaže da idete u pravom smijeru. Dosta sam svojeglava i slušam svoje emocije i “unutrašnji glas”. Nastavljam da istražijem i da se bavim ako se može reći likovnim istraživačkim radom. Baviću se i dalje nadam se ovim divnim poslom, istraživaću u grafici. Trenutno radim na tom da grafiku posmatram kao objekat…

29. Da li mislite da li su porodica i okolina odigrali veći uticaj na Vaše izbore od umetničkog formalnog obrazovanja, ili obrnuto?

Uh, pa ne znam da li je to tako. Odrastala sam umnogo mucnom periodu. Moj prvi razred krece sa pocetkom rata. Odrasli smo u jako skromnim uslovima. Uvijek sam voljela neto da pravim, oblikujem, ljepim… ali sam mastala da budem diajner enterijera. Da bih napravila neku lutku ili igracku, nismo imali ljepilo, nego smo mijesali brasno i vodu… Vjerovatno se svako od nas rodi sa nekim talentom. Mene porodica nije sputavala, negó sam joj neizmijerno zahvalna. Podrzavali su me maksimalno za vrijeme studija i imala sam sve sto mi je bilo potrebno zahvaljujuci roditeljima.

30. Koji su Vaši hobiji?

Nekada sam profesionalno igrala kosarku, pa volim i sada da odigram kad-kada. Volim da gajim kaktuse. Nastojim da vidim i čujem potrebe drugih.

31. Koja je Vaša definicija sreće?

Pa sreca je sto sam otkrila sta volim i tim se bavim. Sreca je porodica. Sreca je prihvatiti razlicitosti. Sreca je kada beres visibabe i safrane u februaru :). Sreca je zdravlje. Ako uspijes da budes vedar i kada ti se desavaju lose stvari. Da ne vrijeđas lude oko sebe, vec da pihvatis situaciju.

Istoričar umetnosti, Natalija Stokanović

3 Comments

  1. Where there is a will, there is a way.

  2. Very descriptive blog, I loved that bit. Will there be a part 2?

  3. I was extremely pleased to uncover this page. I want to to thank you for your time due to this wonderful read!! I definitely savored every little bit of it and i also have you book marked to look at new things in your site.

Leave a Comment

Your email address will not be published.